Ćutali su i čekali. Gledali kako stvaramo, kalkulišemo, rizikujemo. Ironično opisivali drugima naš problem, umanjujući ga. Da, pričam o najbližima, i mojim i Pukijevim…

Nismo tražili pomoć – znači da nam nije potrebna.

Kada kupimo nešto – znači da imamo.

Kada prođe više godina a ne možemo da završimo sa radovima za koje je potrebna jedna – znači da ih to više ne zanima, ulenjili se..

Na kraju, prošlo je 15 godina rada na dva fronta, odricanja – ali smo uvek bili tu za svakoga. Širili ruke – da bi mogli da nas razapnu…

Počelo je kao što počinju sve tendenciozno planirane stvari – procene te, vide koliko mogu da idu, provociraju, izazivaju – do prve reakcije…Tada se pritisak pojačava, počinje se sa lažima jer ne postoji razlog za kritiku…

Svako pokaže ko je kada postavlja pitanja drugima, komentariše. Govorili su mi da sam tolerantna, da bi trebalo da reagujem. Nisam.

Mog Pukija u zgradi zovu Meda. Neki bi da ga namažu na hleb. Naši najbliži ga jesu namazali – po podu.

Kažu da je savest najjači zid koji ne mogu da prođu oni mali sa velikim egom. Zato je savest na spisku nestajućih osobina – pored iskrenosti, empatije, pružene ruke.

Kada smo završili sa velikim radovima, spremili veliko finale od desetak dana – i gotovo – mali sa velikim egom mi je rekao da sam komad budale, da ulažem u tuđe, pa imam brata…

Brat je pojava koja je dovoljna sama po sebi, njegovo bitisanje je jedino važno. Ne mora ništa. Ne sme niko da ga dira. Može sve što hoće. Važno je da ga nauče kako da se predstavi svetu.

Na moj komentar da ne dam svoje nikome – postala sam nikakva ćerka, reče mi majka. Zla tetka. Cicija. Lažov.

Tendenciozne laži su postale učestale, pričalo se svima ono što se nije desilo, da bi se opravdali sopstveni postupci. Dno dna. U meni je puklo odmah. Kod Mede su imali kredit još nekoliko meseci – svi. Više ne.

Astrologija nam može do detalja opisati sve ono što nas očekuje u životu – to je natalni horoskop – ali ono najvrednije čemu nas uči je da ostanemo svoji, pružimo svoj maksimum, i nikada ne dođemo u situaciju da odustanemo pre vremena. Složeni međuljudski odnosi koji se menjaju kao i okruženje u kom živimo, ne smeju promeniti našu suštinu…

Kada neko sebi dozvoli da pogazi sav vaš trud, zalaganje, ciljeve – da obesmisli vaše nade – morate ga sažaljevati, jer znači da je nesrećan, nezadovoljan, neuspešan. Ničije sažaljenje vam nije potrebno. Okrenite se i idite svojim putem.

Sve prolazi, ali vreme ne leči ništa. Možete se samo naviknuti na određene situacije. Ukoliko poznajete sebe, preduzmite adekvatne korake. Istrajte podignute glave. Ništa zavidnike ne boli kao vaš osmeh…

Nisam pomenula treći front. Onaj najvažniji. Najteži. Najduži. Vitamin…